Cantus Planus

Cantus Planus (lat. ravna melodija; engl. plainsong, franc. plain chant, tal. canto piano), od XII, odnosno XIII st. uobičajeni naziv za gregorijansku melodiju koja je u višeglasnim kompozicijama obično služila kao → cantus firmus, a kretala se ravnomjerno u približno jednakim notnim vrijednostima, za razliku od ritmički složenih melodija nazivanih cantus mensuratus, → cantus figuratus. LIT. Sort by:DefaultAuthorTitleDateAscendingDescending P. Wagner, Einfü;hrung in die gregorianischen…