Diskant

1. od XII st., viša dionica (većinom vokalna), koja kontrapunktira nižoj, glavnoj dionici. U troglasnom i četvoroglasnom stavku d. je redovno bio najviši glas; katkad se, međutim, nalazio i ispod najviše dionice, npr. između tenora i tripluma u troglasnom stavku. Dionicu diskanta pjevali su dječački glasovi, muški glasovi u falsetu, kastratski i ženski glasovi. Od sredine XV st. riječ discantus postepeno se zamjenjuje nazivima cantus, supremum, soprano i dr. Od XVII do XIX st. termin se još upotrebljava...