Eolski Način

Eolski Način, starocrkvena ljestvica, koj se sastoji od tonova a-h-c1-d1-e1-f1-g1-a1 (nota finalis je a, a dominanta e) i prema tome odgovara prirodnoj a-mol ljestvici. Ova je ljestvica prihvaćena u sklop starocrkvenih tonaliteta tek u XVI st., kad ju je švicarski muzički teoretičar Glareanus (Heinrich Loris) u svojoj raspravi Dodecachordon (1547) uvrstio u tadašnji tonalni sustav pod imenom eolskog načina.