1. luk koji dvije note iste visine povezuje u jedno trajanje. Tako npr. dvije četvrtinke spojene ligaturom odgovaraju trajanju jedne polovinke. L. se najčešće primjenjuje za povezivanje nota preko taktne crte. Time se arza prvoga takta povezuje s tezom idućega takta u jedno trajanje, što gotovo uvijek stvara → sinkopu.
2. (lat. ligatura), u menzuralnoj notaciji naziv za povezanu skupinu nota, u kojoj ritmičko trajanje nota ne određuje oblik nego njezin položaj (→ Menzuralna notacija).