Modus

1. u muzičkoj teoriji antike (pr. n. e.) naziv za melodiju i za vrst mjere, ritam, a analogno prema retorici i naziv za pravilo kako se izvodi neki napjev. U muzičkim spisima srednjega vijeka tim se nazivom označuje ljestvični niz tonova bez specifičnog obilježja (notae finalis). Od IX i X st. taj se naziv, umjesto dotadašnjeg naziva tonus, sve više upotrebljava u značenju način. Tako se govori: m. authentus (authenticus) i m. plagalis (plagius) za autentični i plagalni način, m...